Protiv fašizma

Iako je podjela političkih misli na lijeve i desne u moderno vrijeme vrlo ne praktična, mogu slobodno za sebe reći da se svrstavam desno. Za slobodno tržište, protiv Države i javnog sektora, za osobne slobode ALI skeptičan prema golemom priljevu afrikanaca i ljudi iz islamskog svijeta, te oblikovanju moderne kulture po kalupu “progresivizma”. Kao dionici naših matičnih zemalja imamo pravo izjasniti se koga želimo ovdje a koga ne, a kao ljudi slobodnih umova imamo pravo na vlastita (čitaj: politički nekorektna) razmišljanja, koliko god se Progres trudio natjerati nas da razmišljamo drugačije. Smatram da je moto: no friends to the left, no enemies to the right u današnje vrijeme ispravan. Slobodnim ljudima (i onima koji to žele biti), ljevica predstavlja daleko veću prijetnju od desnice. No što je kada se desnica toliko radikalizra da ju je teško razlikovati od ljevice?

Teorija potkove nalaže da su ideologije na ekstremoj ljevici i ekstremnoj desnici sličnije jedna drugoj nego što sliče centru i ideologijama oko centra. Ovaj tekst će biti kritika ekstremnih desnih ideologija popularno znanih kao fašističkih. Ovdje se neću koristiti orginalnim značenjem pojma fašizam (rani talijanski) već ono što se popularno smatra fašističkom ideologijom.

  • Stavljanje nacije/naroda ispred političkih istomišljenika (npr dati prednost glupanu vlastite rase nego doktoru znanosti druge rase, ili osobi koja razmišlja slično meni ali je druge rase; non-merit based)

  • Stavljanje grupe ispred pojedinca

  • Dodjeljivanje mističnog ili uzvišenog statusa vlastitoj rasi ili narodu

  • Autokracija

  • Snažna državna uloga u kulturi

  • Snažna državna uloga u gospodarstvu

  • Snažna državna uloga u privatnim međuljudskim odnosima

  • Agresivno ratovanje s ciljem prisvajanaj teritorija (revanšizam, iridentizam)

  • Cenzura

Samo zato što je neko društvo autokratno, ne znači da je fašističko (npr UAE ili Singapur), no ukoliko društvo ima više od pola navedenih točaka, možemo reći da je fašističko.

Spomenuta lista poprilično dobro obilježava ono što znamo kao fašizam te njegove derivacije (nacional-socijalizam, Juche, nacional-boljševizam, strasserizam, falangizam, željezna garda, ustaše itd). Kako nalaže teorija potkove, postoji li zbilja velika razlika između strasserizma i marksizma-lenjinizma? Suštinska razlika između ekstremne desnice i ekstremne ljevice je što desnica dijeli ljude po rasi (naciji,državljanstvu) a ljevica po klasi. Po pitanju većine ostalih varijabli, te dvije skupine se slažu. Zamjenite u prethodnom popisu pojmove rasa/nacija sa klasa, i dobiti će te klasični socijalizam. Kako je rekao Peter Schiff, fašisti su zapravo malo pametniji socijalisti, koji umjesto da nacionaliziraju svu privredu, ostavljaju tvornice u privatnom vlasništvu ali ih usmjeravaju kroz politiku, jer ipak znaju da je privatno vlasništvo nužno za ekonomičnu proizvodnju.

U čemu je problem? Dobar dio normija, obične raje, nakon što osjeti subverzivne pokušaje ljevice za izmjenjivanjem modernog društva, okreće se fašizmu kao štitu i maču u borbi protiv ljevice. Kad čovjek osjeti omču progresivizima u svojem svakodnevnom životu, teško je ne spimatizirati s pokretima koji su u prijašnjim vremenima gazili ljevicu čizmom.

Konkretno, želim se fokusirati na dvije skupine ljudi:

  • Samodeklarirani fašisti (bilokoje arome fašizma)

  • “Fanovi fašizma”, koji simpatiziraju fašističke pokrete 20. stoljeća, iako se sami ne deklariraju kao fašisti

Suštinski problemi sa fašizmom su:

  • Teritorij nije toliko bitan u 21. stoljeću. Male državice poput Singapura su utjecajnije od npr Perua. Samim time, osvajački ratovi i vojna agresija ne daje poželjan povratak na investiciju. Teritorijalno širenje je manje bitno od razvijanja postojećeg teritorija.

  • Fašizam je namjenjen za rat. Pokušati ga implementirati u modernom svijetu je jalov i štetan pothvat. Ista stvar s pokušajima rehabilitacije povijesnih epizoda fašizma. Fašizam je prikladan za uvijete svjetskog rata. Kroz njega, država može usmjeriti cijelo stanovništvo i industriju u ratne svrhe. Fašistički endgame je distopija koja se marginalno razlikuje od ljevičarske distopije. On nije prikladan za mir i prosperitet.

  • Otvoreno simpatiziranje fašističkih pokreta stvara lošu reputaciju anti-komunističkim pokretima. Primjer ekstremnijih ogranka alt-righta čije su ekstremne ideje srozale reputaciju cijelog pokreta.

  • Temeljiti pokret isključivo po kriteriju rase ili nacije nije dobar izbor. Uzevši u obzir da su najveći zalagatelji za kulturološki marksizam i socijalizam -bijelci.

Fašizam treba prihvatiti kao ono što on suštinski je, povijesni kuriozitet, prepun mana, čija je jedina vrlina bila njegova ustrajana borba protiv boljševizma. Fašistima treba zahvaliti što su u više navrata razbili nos lijevim pokretima, no tu bi svako daljnje simpatiziranje trebalo stati.

Ljevica danas ne djeluje vojno i agresivno, ona djeluje subverzivno kroz Državu. Jedini pravi put borbe protiv ljevice je prihvaćanje konzervativnih vrijednosti na nižoj razini i smanjenje veličine države iznutra. Sve što Država radi, privatne firme, dobrovoljni NGO-ovi i religijske zajednice mogu efikasnije, te uz to imamo izbor. Kad nebi bilo državnih škola, djecu možemo slati u škole po volji, bilo da su ogranci privatnih firmi i fokusirane na trgovinu, bilo da je riječ o crkvenim školama s naglaskom na konzervatizam a možete ih odgajati i u domaćinstvu. Dok god Država u svom modernom obliku postoji, postoji i rizik da će sve njene institucije biti preuzete od strane ljevice. Jedan loš izborni ciklus te monopol nad školstvom ima ekstremna ljevica. Jedino riješenje protiv toga je smanjenje države i prepuštanje društva prirodnom poretku da uspotavi organizaciju. Priroda sama po sebi je reakcionarna.

Država = Ljevica. Bez Države nema Ljevice!

Zaključak:

-zagovaranje fašizma i romantični pogledi na prošle fašističke pokrete su uzaludni i ne doprinose dugoročnoj borbi protiv ljevice

-dugoročna borba protiv ljevice se mora bazirati na smanjenju Države i njene uloge u našim životima i društvu

-neutralno diskutiranje i proučavanje fašističkih pokreta (povijest, uniforme, bitke itd.) je prihvatljivo, no uzdizanje istih kao uzoriti primjeri za današnje vrijeme je dugoročno štetno.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s