Etatizam i egalitarizam

Naglasio sam važnost ekonomske i poslovne slobode te bi ta stavka trebala biti svima jasna.

Zaključili smo da su mentalitet i politika dva najvažnija faktora kočničara tržišnih reformi te ujedno glavni uzročnici bijede i neimaštine. Filozofski koncepti koji stoje iza mentaliteta i politike su etatizam i egalitarizam. Dvije glave istog socijalističkog čudovišta.

Etatizam (eng. Statism) je koncept da država treba imati izuzetno široku i duboku ulogu u ljudskim životima. Država treba biti ta koja se brine o nama od kolijevke od groba, koja kontrolira svaki aspekt naših života; od toga koje žarulje koristimo, što smijemo unositi u svoje tijelo, te što trebamo imati na glavi ako se želimo voziti biciklom. Da bi etatizam radio u praksi, potrebna je kompleksna birokracija… ministarstva, ured i zavodi.

Korijen problema etatizma je u vjerovanju da su ljudi naprosto nesposobni donositi odluke za sebe te optimizirati vlastiti život, te to navodno opravdava oduzimanje individualne slobode u ime ispravnog odgoja od strane majčice države.

Država u svojoj suštini treba čuvati pojedince od prisile, bilo od vanjskih ili unutarnjih agresivaca, te posredovati u rješavanju sporova tj. provođenju ugovora. Danas država subvencionira sportske timove, određuje koju glazbu sufinancirati novcem poreznih obveznika, subvencionira zastarjela zanimanja te generalno stvara gubitke i tržišne distorzije.

Etatizam je simbol straha i manjka samopoštovanja ljudi.


Egalitarizam je filozofija koja u svoje središte stavlja koncept jednakosti te se zalaže za stvaranje što veće jednakosti među ljudima. Ovdje se ne misli samo na plemenitu jednakost poput jednakost pred zakonom. Egalitaristi vjeruju da su ljudi naprosto po svojoj vrijednosti jednaki. Zbog toga se zalažu za equality of outcome, tj. izjednačavanje rezultata djelovanja. Utopijski socijalizam i komunizam bi bili krajnji i najekstremniji rezultat tog razmišljanja; društvo gdje svaki pojedinac ima pravo na jednaku količinu hrane i materijalnih stvari, neovisno o svome doprinosu društvu. Egalitarna filozofija je povezana sa ljudskom psihologijom, tj. sa emocijom zavisti, gdje ljudi naprosto osjećaju prezir prema onima koji imaju više ili se nalaze na višem društvenom položaju. Iako kroz povijest, životni standard pojedinca konstantno raste, ljudi osjećaju nelagodu znajući da netko drugi posjeduje više. U ljudskoj je prirodi uspoređivati se sa svojom okolinom.

Jedan od subtilnijih trikova egalitarnih agitatora je mjerenje bogatstva tj. siromaštva, u relativnom odnosu te ignoriranje apsolutnog mjerila. Apsolutno gledano, velika većina zapadnjaka je daleko bogatija od ostatka svijeta. No kao što je rečeno, ljudi su naučili zanemariti tu informaciju te preferiraju škiljiti u susjedov dvor. Istraživanja govore da kad je riječ o bogatstvu, ljudi uglavnom žele imati više od svoje okoline. Ne postoji neki fiksni iznos štednje, veličina kuće ili klasa automobila koju ljudi žele da bi se osjećali zadovoljno. Uglavnom žele biti iznad svoje okoline. Riječ je o podsvjesnom signaliziranju statusa, jer je iz evolucijskih i sigurnosnih razloga praktičnije biti velika riba nego mala. Iz istog razloga je evolucijski razumljiv antagonizam naspram onima koji imaju više te onih na višem položaju -oni su konkurencija i prepreka te u relativnom smislu, čine one koji su niže pozicionirani i imaju manje -manjima. Ekonomski razvoj nije zero-sum game, ali društveni status je. Iako se svi mogu bogatiti u isto vrijeme, njihov položaj na društvenoj ljestvici ne može istovremeno rasti. Torta društvenog statusa je fiksna te netko uvijek mora biti na vrhu.

Kako bi se minimizirao prijezir i nesklad u društvu, uvedena je institucija egalitarizma koja nastoji umanjiti bilokoje razlike. Uvedeni su progresivni porezi, te je povećan opseg države, kako bi se uzimalo od produktivnog stanovništva te subvencionirao sloj koji manje zarađuje. Vladajući su se odlučili penalizirati one s natprosječnima primanjima, ignorirajući pritom ekonomsku činjenicu da su njihovi prihodi naprosto signal da se bave zanimanjem koje je traženo ili da jako dobro obavljaju svoj posao. Poanta progresivnog poreznog sistema nije u povećanju državnog prihoda, već u penaliziranju stanovništva sa visokim primanjima radi društvene kohezije. Ako bi sva primanja (izuzev neoporezivog dijela od nekih 50% prosječne plaće) bila oporezivana sa istom stopom, recimo 15%, lako moguće da bi to ubralo više prihoda nego imati porezne razrede od 15-50%; princip tzv. Lafferove krivulje. No kao što je rečeno, ljudi stavljaju jednakost ispred prosperiteta te očekuju od vladajućih da provode isto takvu politiku.

Iako su želja za stjecanjem što većeg bogatstva te želja za egalitarizmom, tj. rušenjem onih na boljem položaju od našega, razumljivi iz evolucijske perspektive; razlikuju se po tome što je želja za bogaćenjem na duge staze dobra, a egalitarizam nije. Da bi se netko obogatio, u sistemu gdje je pravni aparat funkcionalan, on to može napraviti samo na način da zadovolji potrebe drugih ljudi, bilo poduzetničkim pothvatom koji će pružiti ljudima dobra i usluge za koje su oni voljni dati svoje novce ili bavljenjem zanimanjem za kojim postoji velika potražnja, poput medicine. Štoviše, može se čovjek baviti i relativno manje traženim zanimanjem, no ukoliko je izuzetno sposoban i marljiv, može dobro zaraditi. Visoki dohodak je znak da čovjek radi svoj posao dobro te treba biti uspostavljen sistem u kojem postoji inicijativa za marljivim i pedantnim radom kako bi svi imali korist od njega. Ako se iznosi iznad X oporezuju sa izuzetno visokom stopom, iskusni vodoinstalater će naprosto odraditi manje prekovremenih sati (iako je potencijalnih klijenata puno) te odmarati vikendom jer će procijeniti da mu se ne isplati zaraditi iznad mjesečnog iznosa X zbog poreznog sustava koji će mu proždrijeti plodove rada. Od takvog sistema naprosto svi gube, samo da bi se osjećaj egalitarizma zadovoljio.

U današnje vrijeme, perverzna i štetna želja za egalitarizmom se na odaje samo u domeni ekonomije. Određene države poput Švedske su uvele i promoviraju neutralne zamjenice. Uz Švedsko Hon (on) i Han (ona), za korištenje se promovira zamjenica Hen (ono), gotovo isključivo zbog protesta LGBT ljudi koji se naprosto ne žele odazivati na on ili ona. Hen će naprosto dovesti do “jednakosti” te bi ta reforma trebala zamagliti kojekakve razlike između ljudi na temelju spola. Na Oxfordu se studentima diktira da koriste zamjenicu Ze umjesto He ili She.

Malo poznatiji oblik žudnje za egalitarizmom je forsiranje raznih kvota u politici, sveučilištima pa čak i privatnim firmama. Bilo to po spolu, rasi ili invalidnosti. To je nejednakost a nejednakost je trenutno -fuj.

Razlog zašto su muškarci prisutniji od žena u upravnim i nadzornim odborima firmi, u politici i oružanim snagama leži u prostoj činjenici da su ljudi RAZLIČITI. U ovom slučaju, riječ je o zanimanjima obilježenima borbom, hijerarhijom i agresijom; karakteristikama koje su privlačniji muškarcima zbog testosterona u njihovom tijelu. Odlučiti prisilno ugurati osobu u državni parlament ili najviše tijelo goleme korporacije samo zbog toga što ima vaginu umjesto penisa je neopisivo glupa ideja, pogotovo kada je za protuprirodan cilj poput egalitarizma. Žene imaju svako pravo kandidirati se za političku funkciju, osnovati svoju firmu ili se iznutra probiti do vrha bez da će ju itko spriječiti u tome. Žene naprosto statistički, iz bioloških razloga čine lošije vođe (te im je borba za vodstvo manje privlačna), a izuzetno dobri ženski vođe poput Margaret Tahcther su dobri, ne zato jer su žene, već zato jer se ponašaju kao muškarci. Iznimno racionalno, borbeno te sa mogućnosti inspiriranja i upravljanjem ljudima nižeg statusa od sebe. To ne znači da su žene manje vrijedne, već da one same znaju koja ih zanimanja najviše zanimaju. Postoje žene koje su rođeni vođe i muškarcima nije problem prihvatiti ženu koja može opravdati status vođe. Margaret Thatcher je s razlogom jedna od najpopularnijih lidera u povijesti britanske konzervativne stranke -jer je nadjačala muške protivnike i uspješno provodila izuzetno teške odluke. Ljudi sami znaju čime se žele baviti! Datuma 11. Studenog 2016, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je sudjelovala na konferenciji o ženama u STEM zanimanjima (znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika). Jedna od stvari koje je izjavila je da je manjak žena u STEM zanimanjima problematičan… Problematičan? Dali je problematičan manjak muškaraca u poslovima predškolskog odgoja? Žene (i muškarci) imaju apsolutno svako pravo upisati i baviti se čime god žele, a što na koncu izaberu je naprosto njihova stvar. Žene su emocionalno inteligentije, sposobnije za suptilniju komunikaciju te ih više privlače poslovi koji uključuju empatiju i komunikaciju. Muškarci su skloniji analitičkim i tehnološkim zanimanjima, proizvodnji i građenju. Ujedno su skloniji poslovima gdje je izražena agresija. S razlogom se djevojčice preferiraju igrati sa lutkama dok se dječaci preferiraju mlatiti plastičnim mačevima. Muškarci i žene si nisu konkurencija, oni se nadopunjuju.

Prisiljavanje jednakosti je jedna od karakteristika tzv. socijalne države (čitaj: državnog monopola nad obrazovnim i zdravstvenim uslugama te mirovinskim i zdravstvenim osiguranjem). U osnovnim školama se djecu uče da su svi jednako vrijedni te da su isti. Iako nema smisla analizirati svaku glupost koju pričaju djecu u osnovnim školama -moram postaviti ovu usporedbu. Dali je učenik koji bježi s nastave da bi pušio iza dvorane zbilja jednako vrijedan kao džak koji se sprema za županijsko natjecanje iz matematike. Ako da, po kojem vrijednosnom sudu? To što su oboje homo sapiensi? Opsesiju jednakošću će te također uočiti čitajući Facebook komentare ispod svakog članka koji se bavi školskim uniformama. Gotovo se nitko ne zalaže za uniforme iz razloga jer će one povećati disciplinu djece ili nešto tako, već se isključio zalažu za njih kako se nebi uočile razlike u odijevanju (??). Pretpostavljam da će sljedeći prijedlog biti da se uvede jedinstveni Hrvatski mobitel te da se djeci zabrani korištenje bilo kojeg drugog mobitela.. naime, netko bi mogao imati noviji mobitel te bi to moglo učiniti dijete iz susjedne klupe ljubomornim. Ne zagovaram aktivno objašnjavanje djeci da su jedni bolji od drugih, to je nešto što će sami prepoznati kroz život, već ih je potrebno motivirati na način da su sami odgovorni za svoju sudbinu te da je njihova znatiželja, ambicija i želja za učenjem njihovi najvažniji resursi koji će im krojiti ostatak života.

Za kraj, zar je toliko teško prihvatiti činjenicu da ljudi nisu jednaki? Ako se danas rodilo 100 beba, dio njih će izrasti u izuzetno glupe ljudi. Još manji dio njih će biti materijal za buduće vođe; ljude koji će krojiti budućnost društva. To što ćemo pokušati djecu učiniti “jednakima” tako što ćemo ih natjerati da nose iste uniforme u školi ne će promjeniti tu činjenicu. Pokušati prisilno utrpati ljude u isti koš je glupo i štetno. Potreban je sistem koji će maksimizirati mogućnost pojedinca da postigne svoj maksimum na temelju svoga truda, ne na temelju urođene karakteristike.

O ljudskim rasama

Pričati o razlikama između ljudskih rasa po pitanju inteligencije je u današnje vrijeme slično pipkanju stršljenovog gnijezda.. ili bolje rečeno žongliranju nagazne mine. Ništa neće više iziritirati neuopućene mase da uperu prst u nekoga te počnu vikati “RASIST!”.

Uopće pomisliti da postoji nekakva razlika između Pigmejca i Norvežana je svetogređe i jedan od najvećih grijehova egalitarne sadašnjice. Čak da neki ugledni međunarodni tim odluči napraviti dugoročno globalno istraživanje, čija je metodologija javno objavljena i detaljno objašnjenja; oni bi bili šikinirani te bi istraživanje bilo zabranjeno na temelju toga što može razotkriti razlike među ljudima.

James Wattson je jedan od poznatijih znanstvenika koji je prešao strogu crtu političke korektnosti se usudio reći da postoji razlika između rasa i IQ-a. Wattson je bio šikiniran, napadnut te izgonjen iz javnog života. Dali je James Wattson uopće dovoljno kompetentan pričati o toj temi? Pa.. riječ je o čovjeku koji je dobio nobelovu nagradu iz biologije za otkrivanje strukture DNA. Mislim da je poprilično kompetentan.

No to što je netko nobelovac ne znači da je uvijek u pravu. Paul Krugman je dobio nobelovu nagradu iz ekonomije pa non stop lupa gluposti. To što je dobio nobelovu nagradu na temelju rada iz trgovinske teorije ne znači da je stručnjak za npr monetarnu ili fiskalnu politiku. Možda se načitao stručne literature no lako moguće da ga netko tko ima praksu u tim područjima, može poklopiti argumentima i primjerima iz stvarnog života. Ekonomija je ipak polje koje se non stop nadopunjuje i ispravlja.

No ono što Paul Krugman apsolutno zaslužuje su temeljiti kontra argumenti. Koliko god bio u krivu, naprosto je ispod časti reći mu da zašuti jer je glup. Čovjek za svoju referencu ima nobelovu nagradu te tko želi osporiti njegove tvrdnje, neka to učini propisno. To je tretman kakav Paul Krugman i dobije. To je tretman kakav James Wattson nije dobio. Čovjek je popljuvan, izgonjen i zaboravljen. Ne zaboravimo, egalitarizam je sveta krava današnjice, te njegovo osporavanje je svetogrđe.

Ono što još može “proći” je uočavanje tjelesnih razlika i fizičkih sposobnosti između rasa. Znamo da su Kinezi niži od Talijana, da su Nizozemci viši od Talijana te da su crnci brži od bijelaca. Tko ne vjeruje, neka obrati pozornost na discipline trčanja na sljedećem prijenosu ljetnih olimpijskih igara.

No što je s inteligencijom?

Richard Lynn je 2013. imao zanimljivo predavanje na tu temu, u organizaciji Property and Freedom Society-a. Simpatični starček je profesor psihologije sa pet desetljeća radnog staža i iskustva s mnoštvom fakulteta. Trenutno radi na sveučilištu Ulster te je autor i koautor 11 knjiga i 200 znanstvenih članaka.

Prof. Lynn ne okoliša te brzo dolazi do liste najinteligentnijih rasa:

  1. Židovi Aškenazi, IQ 110
  2. Sjeverno-Istočni Azijati (Kinezi, Japanci, Korejci), IQ 105
  3. Europljani (sjeverna i centralna Europa), IQ 100
  4. Europljani (jug), IQ 92

Profesor Lynn ujedino objašnjava teorije zašto su Aškenazi toliko pametni:

  1. Židovski rabiji, koji su bili izuzetno pametni (jer u suportnom nisu mogli postati rabiji) su bili najviši stup društva te ujedino najpoželjniji partneri za mlade židovke. Imućni, pametni židovi su preferirali da njihove kćeri stup u brak s rabijima te su se tako stvarale loze izuzetno pametnih ljudi. (Drugim riječima, najobičnija eugenika).
  2. Židovi su povijesno bili često proganjani te su pametniji židovi na vrijeme pobjegli iz kriznih žarišta dok su manje inteligentni pobijeni.
  3. Židovi su pametniji zbog svojih gena.
  4. Broj Židova se u povijesnim razdobljima smanjivao jer su mladi Židovi bili prisiljeni učiti svoje Svete knjige. Manje inteligentni Židovi su odustajali te se odricali vjere i plemena.

Itd.

Pod “Židovi”, mislio sam naravno na Aškenaze.. postoje i druge vrsta Židova no oni su navodno manje inteligentni. Jedna vrlo zanimljiva stvar kod Aškenazi Židova je da su geentski puno skloniji određenim bolestima i poremećajima poput Tay–Sachs bolesti. Ovi podaci nisu kontroverzni te se mogu lako pronaći na internetu.

Ako su neke rase sklonije imati određene bolesti i poremećaje ili neke fizičke karakteristike.. dali je na odmak vjerovati da mogu imati i različite inteligencije?

Samo zato što su neke rase u prosjeku pametnije to (naravno) ne znači da je svaki pripadnik te rase pametniji od pripadnika neke druge rase. Barrack Obama je doktor prava te vjerujem da je pametniji od 99% Hrvata. Osim toga, postoji više vrsta inteligencije, poput spacijalne, analitičke, jezične itd.. ali to sve nije bitno za ovaj tekst. Poanta je da se ljudi RAZLIKUJU.

Što se mene tiče, ja se lako mogu pomiriti s činjenicom da su Židovi i Japanci pametniji od Hrvata. To mi ne predstavlja nikakav problem te im želim sve najbolje. Štoviše, možda bi bilo bolje dati Hrvatsku pod upravu Japanaca; oni ipak imaju bolje rezultate iza sebe.

Zaključak:
-Egalitarizam je glup, štetan i neprirodan cilj.
-Jednakost, filozofski gledano, nije na ikoji način moralno superiorna nejednakosti.
-Ljudi nisu jednaki.

Advertisements

One comment

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s